Ljubavi, otuđenosti i usamljenosti

Jesmo li mogli bolje, jesmo li mogli više kad smo bili mlađi? Jesmo li sada sretni? Usamljeni? Otuđeni jedni od drugih? Otuđeni od sebe?

Osvježenje je na sceni Narodnog pozorišta Mostar, i u vizualnom i u umjetničkom smislu, donijela premijera predstave “Hotel Plaza” u režiji Admira Glamočaka, u kojoj, uz Glamočaka, igraju Jasna Žalica, Maja Zećo, Amela Kreso, Emir Spahić, Ajla Hamzić, Saša Oručević i Emir Sejfić.

Riječ je o tekstu američkog dramatičara Neila Simona, dobitnika Pulitzerove nagrade, napisanom 1964. godine, a tema je univerzalna – o emocijama, ljubavnim odnosima, ljudskoj usamljenosti i otuđenosti, starenju, svođenju računice života negdje kad računamo da smo na onom prijelazu iz srednje životne dobi u starost…

Je li naš život samo paravan?

O svemu tome govori “Hotel Plaza” u Glamočakovoj režiji, a sve kroz odnos tri para. Jedan par je srednje životne dobi, koji o svom braku i odnosu razgovara upravo na dan ili baš dan uoči godišnjice njihovog braka – ovisi čije je pamćenje s godinama oslabilo. Njihov razgovor otkriva i kako se tko nosi s godinama i starenjem, je li ljubavnica u njihovom braku posljedica (ne)suočavanja sa starošću ili njihove međusobne otuđenosti, govori o usamljenosti i očajničkoj potrebi i želji da jedan odnos uspije. Drugi par je mlađi, erotičniji, nekada davno, u srednjoškolskim danima, bili su u vezi. Život je otišao drugim tokom – jedno je u jednom manjem mjestu, provinciji, drugo u Hollywoodu. Ali, jesu li slava, novac, dodjele Oscara, život među celebrityijima, naoko sretan brak s troje djece… ustvari samo paravan iza kojeg se krije duboka usamljenost, potreba i za ljubavlju i za uzbuđenjem, razmišljanja jesmo li to mi ili smo se jednostavno linijom manjeg otpora prepustili onome što život nosi i onome što se od nas očekuje? Treći par pokušava nagovoriti kćerku da napokon izađe iz kupaonice jer je mladoženja čeka, svatovi čekaju, sve je spremno, sve je plaćeno, samo neka napokon izađe. Što je muči? Da on nju ne voli dovoljno ili da ona njega ne voli dovoljno? Treba samo izaći, udati se i za nekoliko godina postati ono što su njeni roditelji danas. Ili ono što su već prethodna dva para postala. Ili kombinacija svega toga. Sve njih spaja mjesto radnje: “Hotel Plaza” u New Yorku, jedna noć.

I u pravu je bio redatelj predstave kada je rekao da će se u publici svi prepoznati u barem jednoj od životnih situacija koje smo vidjeli na sceni. Jesmo li mogli bolje, jesmo li mogli više kad smo bili mlađi? Jesmo li sada sretni? Usamljeni? Otuđeni jedni od drugih? Otuđeni od sebe? Ako se barem netko zapita, predstava je uspjela. A zapitat će se. Nije to predstava od koje će vas zaboljeti glava; naprotiv, riječ je o komediji i sigurno će vas nasmijati, ali neka pitanja na koja trebate odgovoriti sigurno će s upitnicima ‘visiti’ iznad glave.

Suočiti se s vlastitim demonima

Glumica Jasna Žalica na scenu Narodnog pozorišta Mostar stala je prvi put prije 24 godine – u aprilu 1992. počela je ovdje, kaže, svoj profesionalni put zahvaljujući Ahmetu Obradoviću, koji je njih petero, šestero studenata Sarajevske akademije doveo i zaposlio, dao im kruh u ruke.

Zahvaljujući ovoj predstavi sada je ponovo tu i kaže da je proces rada bio uzbudljiv. O predstavi kaže kako sva tri para povezuje jedna činjenica. “Svatko od nas bi realnost, koja je prosto takva kakva jest, napravio boljom, romantičnijom… Zapravo bi silom prilika pokušao vratiti vrijeme unazad i dovesti se u situaciju kada je bio mlad, sretan i zaljubljen, i u sve tri priče zapravo imamo tri vrste problema”, kaže Žalica.

I za Maju Zećo rad na ovoj predstavi bio je zanimljivo iskustvo. Kaže da ju je tekst, kad ga je prvi put pročitala, jako podsjetio na filmove Woodyja Allena u kojima se on bavi tematikom ljubavnika, međuodnosima u vezama, što nas spaja, razdvaja, koji su to naši problemi i dileme…

I zato mi je bilo jako inspirativno raditi jer se svi mi u jednom, ma ne u jednom – svako malo se nalazimo u nekim iskušenjima – kada razmišljaš život ti prolazi, jesi li trebao možda nešto više napraviti, možda nisi, sve su to dileme, borbe s demonima…”, kaže Zećo, i svi se, barem u jednom trenutku, s time suočimo.

Nakon dugo vremena u Narodnom pozorištu Mostar imali smo priliku vidjeti i doživjeti jednu sasvim novu, drugačiju, kostimografiju i scenografiju, za koju je zaslužna umjetnica iz Sarajeva Amra Zulfikarpašić. Ovo joj je prva suradnja s Narodnim pozorištem Mostar i nakon predstave nam kaže kako je zadovoljna viđenim, a scenografija i kostimografija se nikako ne mogu odvajati od režije i glume.

Mislim da je sve bilo perfektno. Predstava mi je čak bila dirljivo lijepa: jedna predstava koju čovjek treba pogledati da se odmori i opusti. Nabijena je i erotikom i humorom svime onim što nam nedostaje u svakodnevnom životu”, kaže Zulfikarpašić.

Prva repriza je večeras (subota, 26. aprila) u 20 sati.

Piše: Andrijana Copf


Naredni događaji

03. 12. 2021.
20:00 - 21:00
Ne igraj na Engleze
10. 12. 2021.
20:00 - 21:00
Heroj nacije
23. 12. 2021.
20:00 - 21:00
Bilo jednom... (premijera)
24. 12. 2021.
20:00 - 21:00
Bilo jednom... (repriza)

Kalendar

Novembar
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5