Anđeli Babilona

... Kolega Dino Mustafić poslao mi je tekst Anđeli Babilona Mate Matišića. Kaže da je odličan tekst. Snažan. On će ga režirati u Subotici. Kaže da bi volio da režira u Sarajevu upravo taj tekst i da ulogu Gradonačelnika igram ja.

Žanrovski bi ga odredio kao tragikomediju...

... Upravo tražim tekst za Narodno pozorište u Mostaru. Možda je baš to taj tekst koji tražim. Čitam. (Gradonačelnik; vječiti, „je.. mu se za to što narod misli, je.. mu se za to što narod priča, je.. mu se za narod; čovjek bez mane; možda jedna mala sitnica - nepismen je, ali naučit će, jer što se mora nije teško...). Da li bi ovo bilo zanimljivo raditi u Mostaru?

... Šaljem tekst u Mostar. Prihvataju. Dogovorili datume realizacije projekta. Voljeli bi i da igram. (I ja bih volio, ali hoću li moći oboje? Nije mi više 30 godina...) Igrao sam 1985. godine Profesora u Ionescovoj Lekciji. Tada je to mogao biti teatar apsurda, možda! Danas je tekst Anđeli Babilona realnost koju živimo. Evo ga, izazov!

... Kolega Dragan Komadina mi daje zanimljive sugestije u našem razgovoru o tekstu. Pravimo neke jezičke intervencije... Duhovito je, ali i malo tužno, i opasno...

... Izabrao sam autorski tim. Lejla Hodžić, sa kojom radim zadnjih desetak godina, radit će scenografiju i kostimografiju, a Dino Šukalo će praviti muziku...

... Babilon: boravište demona i svih nečistih duhova. (Radim u Mostaru. Ima li ovdje demona i tih takvih duhova? U drugim gradovima u BiH ima. Onda, valjda, ima u Mostaru...)

... Već smo završili probe za stolom. Razgovarali o tekstu, likovima, situaciji. Postavljamo scene u prostoru. Ide očekivano.

... Evo meni nesanica. Ko su Anđeli? Anđeli, danas i ovdje! Neki zamišljeni likovi iz bajke? Dobre komšije? Onaj rijetki neko ko pomoći hoće, ne tražeći ništa zauzvrat? Pa takvih skoro da i nema.

.... Period dobrog rada, uživanja u igri kolega i radost igre. Sad to moram malo gurnuti u stranu.

... Analitički pristup. Seciranje. Matematika. Prostor. Prostor lika. Snaga. Vrijeme. Šta mi ovo treba?

... Ko su Anđeli? Znam da ih nema, a i ako ima, ne mogu nam pomoći. Nismo zaslužili. Šutimo. I ako nam nije dobro, pristajemo na to. Nama treba ovakva vlast.

... Ne treba nam ovakva vlast! Gradonačelnik u ovoj verziji neće vaskrsnuti. I ne treba. Nije ništa naučio. Pisac je napisao da u jednom trenutku (samo u jednom) narod traži Gradonačelnikovu ostavku. Glasno. Odlučno. Ispred Gradske vijećnice.

... Neću da iz off-a u našoj predstavi snimljeni glasovi govore: „Ostavka!“ i “Dole vlast!“. Nek' se ništa ne čuje. To neće biti materijalna greška. Tačno je životno; danas i ovdje. Mi svi šutimo i čekamo da neko drugi vikne za nas! E pa, onda, smislit ćemo Anđele kakve zaslužujemo. Oni pravi, ako i postoje, ne mogu nam pomoći.

... Hvala Jasni Žalici što se družila i radila sa našim Anđelima, a nama šta narod presudi!

Admir Glamočak, režiser

Irealno?

„Ja sam bio u zatvoru da bi ljudi poput gradonačelnika mogli doći na vlast... Ja ga kao savjetnik savjetujem same gluposti koje mogu smisliti. Mi moramo učiniti život što užasnijim i nepodnošljivijim... Ovdje mora nastati istinski Babilon: boravište demona i sklonište svih nečistih duhova... Tako će i narod shvatiti.“

Jesmo li i mi slični pokvarenosti i samodostatnosti Babilona?

Ne smatram da repertoarska politika Narodnog pozorišta u Mostaru treba biti pozornica za „politički teatar“, isto kao što ne mislim da ovo pozorište ima pravo da ostane ravnodušno pred onim što se događa u društvu. Stoga je tekst Anđeli Babilona repertoarska obaveza upravo zbog svoje angažiranosti, izravanosti u dekonstrukciji tranzicijskih mehanizama vlasti i moći, servilnosti inteligencije.

Unutar političkog konteksta komad parodijski promišlja princip zaostalosti, podjele u društvu, korupcije, pokvarenosti, nedostatak političke hrabrosti, licemjerja, poslušnosti, karijerizma, demagogije, kriminala, nasilja...

Zaslužismo li pravo na parodiju?

Ideologije kao društveni sistemi, imaju svoju strukturu, norme, specifične uloge, ali i svojstvene komunikacijske kodove putem kojih šire svoje ideje na druge članove ideološkog sistema.

Tako se i pozorište, kao dio ideološkog sistema, kroz dramaske likove često koristi humornim i ironijskim kodovima koje određeni teoretičari nazivaju „pravim humorom“.

Pravi humor govori nam nešto o tome ko smo i nešto o mjestu u kojem živimo, a možda nam i pokazuje kako bi se ono moglo promijeniti, odnosno, on djeluje terapeutski, ali i kritički, jer izvrtanjem službene istine ukazuje i na postojanje nekih drugih mogućnosti.

Podsjeća nas da živimo u svijetu ružnijem od mnogih pozorišno-izmaštanih i da naša stvarnost, često žrtva navika prošlosti i vođena rukom patokratije, nadjačava maštu pozorišne predstave.

Samim tim obaveza pozorišta je, na umjetničkoj razini, transformirati stvarnost. Putem pozorišnog jezika propitivati zadane „istine“ ideološkog sistema te sa svojom publikom nasmijati se kulturološkim kontrastima uzroka i posljedica i podijeliti staru misao po kojoj je život tragedija za one koji osjećaju, a komedija za one koji misle.

Emir Spahić, umjetnički direktor
Narodnog pozorišta u Mostaru

Mate Matišić

Anđeli Babilona

Sezona: 2018/2019.
PREMIJERA: 01.03.2019.

Režija: Admir Glamočak
Scenografija i kostimografija: Lejla Hodžić
Muzika: Dino Šukalo

Igraju:
GRADONAČELNIK – Admir Glamočak
ŽENA – Ajla Hamzić
TAJNIK – Emir Sejfić
PROFESOR – Emir Spahić
PROFESOR II – Jasmin Krpo
BOLNIČAR – Mirsad Elezi
LIJEČNICA – Amela Kreso
ANĐEO I – Mirsad Elezi
ANĐEO II – Amela Kreso

Inscipijentica i suflerica: Elvisa Marić
Tehničko vodstvo: Azer Hadžiomerović
Majstor tona: Tarik Denjo
Majstor svjetla: Alem Denjo
Garderoberka: Šeća Ćušić
Rekviziterka: Hajrija Abudić
Dekorateri: Džemal Ćušić, Almir Kazazić
Stolarski radovi: Stojan Kačić
Šefica računovodstva: Aldijana Šteta
Administrativni radnik: Venisa Peco
Blagajnik: Ramo Salčin
Portir: Sabina Gubeljić
PR: Adna Mrgan
Lektor: Bea Balta-Manjgo
Grafička priprema: Studio nova vizija

FOTO GALERIJA