Ogroman interes publike vladao je za predstavu “Voz” Zvezdara teatra iz Beograda, izvedenu u četvrtak navečer u Narodnom pozorištu Mostar. U ovoj predstavi igraju dvojica sjajnih glumaca Sergej Trifunović i Voja Brajović, koji potpisuje režiju i adaptaciju teksta Cormaca McCarthyja.
Brajoviću je ovo ujedno i rediteljski debi. Njih dvojica igraju Crnog i Bijelog; jedan je vjernik, drugi ateist, jedan vjeruje u smisao života, drugi kao jedini spas vidi svršetak svog života pod tračnicama brzog voza. Jedan vjeruje u kulturu, umjetnost, književnost, muziku, krhke stvari za koje je vjerovao da su neuništive, ali ljudi su ih prestali cijeniti. Drugi je osuđeni ubica, robijaš. Jedan vjeruje da je patnja put do sreće – jer ako nisi patio, kako bi znao što je sreća, drugi vjeruje u moć obrazovanja koje te uči da cijeli svijet doživljavaš lično. Je li sve crno – bijelo? Je li svijet, ljudi i stvari koje nas okružuju, zaista crno – bijel? Ili nam je tako jednostavnije razumijevati i živjeti? Da li početi iznova znači početi iz početka, ili početi od nečeg potpuno novog – jer početi iz početka su svi probali? Je li smrt zaista kraj? Da, o svemu tome je ova predstava, slaže se s nama nakon odlične izvedbe Sergej Trifunović u razgovoru za web stranicu Narodnog pozorišta Mostar (www.npm.ba).
I ne samo po tekstu, ova je predstava bila neobična po nekoliko stvari. Jedna od njih je i da publika nije odmah ulazila u dvoranu Pozorišta. Tek kad su se svi okupili pred vratima, vrata im je otvorio Trifunović i pozvao ih da uđu. Bio je to dio predstave – jer ovoga puta on je bio domaćin u Narodnom pozorištu Mostar, odnosno domaćin u svom stanu gdje se cijela radnja odvija. Trifunović kaže da mu je bilo neobično igrati u Narodnom pozorištu Mostar. “Ja sam začet u ovom pozorištu. U ovom glumištu je moj otac upoznao moju majku, dole, u Pozorišnoj kafani, tako da se može reći da je ovo moj povratak u nukleus. A pri tome prvi put igram u ovom Pozorištu, nikad u životu nisam igrao ovdje. Osjećam se čudno, vrlo čudno... Uzbuđen sam, u svakom slučaju”, kaže. U Mostar su došli nakon što su “Voz” izveli u Sarajevu. Trifunović smatra da je u Mostaru bila bolja izvedba. “Bilo je emotivno“, kaže.
Tekst je toliko slojevit, kaže Trifunović, da se predstava mora pogledati – višak je sve što bi dodatno objašnjavao. Ovaj tekst poziva i na bratsku ljubav, čovjekoljublje. Pitamo Trifunovića koliko danas čovjek 'ljubi bližnjeg svog'. “Koliko i uvijek”, odgovara. “Kad se sjeti. To su stvari o kojima uvijek treba govoriti. Jedan divni pravoslavni mistik Antonije Blum u prvoj rečenici svoje knjige kaže 'Neke stvari su toliko očigledne da ih treba stalno ponavljati'. Kad su stvari toliko očigledne, čovjek ih nekako prezre. Stalno traži nešto 'tamo iza', a ustvari sve stvari su tu, samo su toliko očigledne da se ne vide. Zvuči kao paradoks, ali to je tako”, kaže Trifunović. Nakon Mostara, predstavu će izvesti u petak u Cetinju. Bila je ovo prilika da ga pitamo i za film: već tri godine Trifunović najavljuje snimanje filma u okolici Mostara po knjizi Borisa Dežulovića “Jebo sad hiljadu dinara”, koji bi bio koprodukcija nekoliko zemalja regije. Nešto je zapelo, kaže, nisu očekivali toliko komplikacija, ali od projekta ne misli odustati.
Brajović je ideju o predstavi “Voz” dobio kada je pogledao film po McCarthyjevom djelu (u originalu “The Sunset Limited”, što je ime voza) kojeg je 2011. godine režirao slavni glumac Tommy Lee Jones. Jones glumi sa Samuelom L. Jacksonom u drami o susretu dva čovjeka različitih vjerskih uvjerenja i pogleda na svijet. Predstavom, kaže, želi izazvati kritički odnos odnos i svijest o tome kuda ovaj svijet ide. I naravno, prije svega čovjekoljublje, koje ima veliku moć da spriječi propast civilizacije.
“Po mom mišljenju, najbolji lijek za čovjeka i njegovo najjače oružje je kultura, čiji su najvažniji segmenti umjetnost i riječ”, kaže Brajović.
Predstava “Voz” izvedena je u Narodnom pozorištu Mostar u sklopu programa međunarodne kulturne manifestacije Dani Matice hrvatske - “Mostarsko proljeće” i pod pokrioviteljstvom Hypo Alpe – Adria Bank.
A. Copf / npm.ba