Kuda ide ovaj svijet? Na šta su sve ljudi spremni? Šta se sve može dogoditi poštenom čovjeku?

U vrijeme pandemije, pričalo se i postojala je nada da će takva nesreća bar malo promijeniti ljude, učiniti ih boljim, empatičnijim, skromnijim, ljubaznijim… Ipak, to se nije desilo. Čovjek je čovjeku vuk više nego ikada i teško onome ko se pokuša izdvojiti i napraviti neku pozitivnu promjenu.

Tragični junak ove apsurdne drame je uradio baš to. Usudio se uraditi nešto dobro, ali to nije povuklo lavinu pozitivnih primjera koje svaki pojedinac može počiniti, već naprotiv.

Ko je ko u Psi(hopate)? Prosudite sami. 

A, ko ste Vi izvan pozorišta? Odgovorite bar sami sebi.

Eva Kamčevska, autorica

Kada sam se bolje upoznao sa Mostarskom liskom prošle godine, donekle sam shvatio ne samo kakvim žanrom treba progovarati, već i kakvim stilom i jezikom, o kakvim ljudima i pojavama, ali dugo sam bio u raskoraku oko izbora teksta. Treba, s jedne strane, proniknuti u formu koja može zadovoljiti standarde komedijskog festivala, standarde jednog pozorišta od državnog značaja, ali i standarde društvene angažovanosti i tematizacije ovog doba. Ovaj dramski tekst dobio sam slučajno, nakon poznanstva sa autorkom na jednom drugom festivalu. Njegovo prvo čitanje razriješilo je sve te dileme.

Komad Psi(hopate) je, kao i naša današnjica, konglomerat gorke ironije i uzbudljive konfekcije savremenog ljudskog življenja. Moglo bi se reći da je to farsa o čovjeku koji želi da se otrijezni od diktata potrošačke ideologije i sveukupnog šunda koji nam se uvukao u logiku poimanja stvarnosti. Govorim o jednom dobro smišljenom filozofskom konceptu koji je nastao u neoliberalističkim laboratorijama u kojima je jedina vodeća misao - profit, a čovjek i njegova priroda moraju mu se ultimativno pokoriti ukoliko žele opstati, čak i onda kada nameće novu izvrnutu logiku, tjera čovjeka da se mijenja i prilagođava mu se, čak i kada stvara štetne posljedice i nepovoljno utječe na ljudske živote.

Nisam naročito upućen u teorije iz oblasti ekonomije, ali znam da sam prije skoro dvadeset godina, kada sam prvi put čitao Bogatstvo naroda Adama Smitha, u određenom smislu odustao od razumijevanja funkcioniranja tržišta jer teorijska tvrdnja da ga „nevidljiva ruka“ nekako sama od sebe regulira i dovodi u red, zvučala je zastrašujuće. Kod Smitha slobodu tržišta naravno da kroti dobrohotni bog, danas je to nesumnjivo državni i naddržavni poredak koji se pritom kiti i idejama o ljudskim pravima i garantuje visok nivo slobode. Ne samo garantira, nego ih ohrabruje, promovira i sa njima se poistovjećuje. I nažalost ide u tome još i dalje: preuzima ideje, koncepte, apsorbira slobodarske misli i djela, brendira ih, lansira na tržište, kandiduje se za nove demokratske principe, osvaja više nivoe modernog državnog menadžmenta. 

Ovaj komad je hiperbola svega toga: principa na osnovu kojeg oslobođeno društvo uništava slobodnog pojedinca da bi stvorilo još slobodniji teren. Da apsurd bude još veći, naš pojedinac nije planirao nikakav otpor niti bunt, već je htio iskazati ljudsku solidarnost i podijeliti svoj imetak i blagostanje sa onima u nevolji.

Zoran Rakočević, režiser

Narodno pozorište u Mostaru

Psi(hopate)

Sezona: 2022/2023.
PREMIJERA: 19.05.2023.

Režija: Zoran Rakočević
Dramaturgija: Emina Kovačević
Scenografija i kostimografija: Armin Ćosić
Muzički aranžman: Atilla Aksoj

Igraju:

• Saša Oručević
• Amela Kreso
• Ajla Hamzić
• Emir Spahić
• Emir Sejfić
• Jasmin Krpo
• Goran Lozo
• Vedran Vilogorac
• Ali Kamer Aksoj k.g.
• Lejla Pajić k.g.

Inscipijentica i suflerica: Elvisa Marić
Tehničko vodstvo: Azer Hadžiomerović
Majstor tona: Tarik Denjo
Majstor svjetla: Harun Pilav
Garderoberka: Šeća Ćušić
Rekviziter: Miran Krpo
Dekorateri: Džemal Ćušić, Almir Kazazić
Stolarski radovi: Stojan Kačić
Šefica računovodstva: Majla Memić
Producentica: Dragica Suša
Administrativna radnica: Venisa Peco
Bilater: Ramo Salčin
PR: Adna Ajanić
Lektorica: Bea Balta Manjgo
Vizual i grafička obrada: Ivan Bogdan
Izdavač: Javna ustanova Narodno pozorište u Mostaru; direktor: Emir Spahić

FOTO GALERIJA