Ludilo u ...

Kada sam odlučio da se bavim Joneskom, prva pomisao mi je bila kako komadi apsurda danas nose nove izazove za tumačenja, jer živimo mnogo veći apsurd. Jedno otvaranje dnevnih vijesti ima više apsurdnih situacija nego čitav Joneskov opus.

Kada sam odlučio da se bavim Joneskom, prva pomisao mi je bila kako komadi apsurda danas nose nove izazove za tumačenja, jer živimo mnogo veći apsurd. Jedno otvaranje dnevnih vijesti ima više apsurdnih situacija nego čitav Joneskov opus (da ne kažem da on u poređenju sa današnjicom djeluje kao realizam). Stoga, kako ga danas postaviti? Koja je paralela sa savremenim svijetom? To, da se smijemo sami sebi. Smijeh kao univerzalni ljekoviti bijeg od realnosti, smijeh kao polje intelektualnog rasta, smijeh kao zabava, jer nam nekad samo ona i nedostaje. Jonesko se bavi arhetipskim odnosima, posmatranih iz ugla teatra apsurda. Ono što se ja, kao režiser ove predstave pitam: da li uopšte arhetipovi postoje bez apsurda? I zašto im se tako lahko smijemo? 

Goran Damjanac

Ludilo u... je predstava u kojoj tretiramo Joneskov predložak kao polaznu tačku za predstavu koja se bavi zajednicom između muškarca i žene. Koliko se pojam zajednice promijenio i koliko je drugačiji danas? Koliko geografija u tome ima udjela? Da li je danas zajednica zapravo samo klasno pitanje? Koliko je potrebno strpljenja da bi se jednostavno - smijali? Zašto se uvijek smijemo samima sebi, a rijetko mijenjamo upravo sve te stereotipe? Jonesko i teatar apsurda gotovo se idilično uklapaju u situaciju u kojoj zajednice trpe različite vidove pritiska. Insistiramo na čovjeku–pojedincu, kolektivni uspjeh gotovo i da ne postoji nigdje sem u sportu, a isti taj čovjek nikad nije bio usamljeniji. 

Smijati se ne možemo sami sa sobom, a ako se to i desi, rijetko je i na nivou slučaja. Ova predstava ima za cilj da nas podsjeti kako to izgleda smijati se. A poslije, možda nešto i promijeniti. 

 Jelena Paligorić Sinkević

Narodno pozorište u Mostaru

Ludilo u ...

Sezona: 2024/2025.
PREMIJERA: 14.10.2024.

Režija: Goran Damjanac

Adaptacija: Jelena Paligorić Sinkević

Scenografija i kostimografija: Edna Slipčević

Izbor muzike: Goran Damjanac

Scenski pokret: Damir Čobo

Grafički dizajn: Nina Ninković Gašić

Igraju:

• Vedran Vilogorac
• Nikolina Marić
• Damir Čobo

Inscipijentica i suflerica: Elvisa Marić
Tehničko vodstvo: Azer Hadžiomerović
Majstor tona: Tarik Denjo
Majstor svjetla: Harun Pilav
Garderoberka: Šeća Ćušić
Rekviziter: Miran Krpo
Dekorateri: Džemal Ćušić, Almir Kazazić
Stolarski radovi: Stojan Kačić
Šefica računovodstva: Majla Memić
Organizator - producent: Dragica Suša
Administrativna radnica: Venisa Peco
Bilater: Ramo Salčin
PR: Adna Ajanić
Lektorica: Selma Aškraba, Anisa Mujić
Izdavač: Javna ustanova Narodno pozorište u Mostaru; direktor: Emir Spahić

FOTO GALERIJA