Huzur je po svemu jedna posebna dimenzija, za mene upravo to, niti knjiga, niti roman, niti zbirka priča, nije uopće trebao nastati niti sam imala plan da ga objavljujem, kao što nisam imala plan niti da fasujem rak.

Kad danas u Bosni i Hercegovini čitamo eseje francuskog Libanonca Amina Maaloufa napisane prije dvadesetak godina, čine se tako inspirativni i na svakoj drugoj stranici imamo potrebu glasno se s autorom složiti.

U osvit 1889. godine, sa prvim beharom, budi se pjesnik, rodoljub, ujedinitelj, prosvetitelj... Budi se na prostoru i u trenutku kada je biti pjesnik, rodoljub, ujedinitelj i prosvetitelj bilo najteže i najpotrebnije.

Balkan je krčma u kojoj je neko ugasio svjetlo, govorio je Miroslav Krleža. I kao Alija Isaković, savremenik mu i bratski literarni dijagnostičan, živio je u tom krčmovitom mraku i pisanjem pokušavao rasvijetliti okolsnosti u nama i oko nas radi kojih stoljećima ločemo i mlatimo se i gutamo suze jer su ženskog roda i bosi gazimo staklo patetično razbijenih čaša noseći zube u šaci, glavu u torbi, a mozak u stražnjici.

„Alfa Beta“ se bavi bračnim odnosima, odnosima u porodici uopćeno propitujući instituciju braka sa pozicije izbora ulaska ili ne u ovu zajednicu, kakve reperkusije na naš život on ostavlja i šta sa sobom kroz vrijeme brak nosi.

Ukucajte na googleu 'smak svijeta' i sigurno ćete naći neku vijest koja vrlo pouzdano tvrdi kako će baš taj dan biti smak svijeta.

Paun, Piksi, Bule su gubitnici svog vremena. Generalno, ništa novo u književnosti. Junaci su gubitnici. I šta?

Predstava iz opusa djela klasične lektire. Smatra se najuspješnijim djelom Meše Selimovića a na osnovu istog snimljen je film te televizijska serija. Prema reditelju, Meša Selimović je “gradeći lik u romanu, čitaocu dao umjetničku viziju čovjeka.

“Šta ćemo sada”, Branka Đurića se na prvo čitanje doima kao komedija u kojoj se glumac primarno bavi strahom svoje profesije od praznog pozorišta. Ubrzo se otkriva da je ovaj tekst egzistencijalna parodija stanja nas samih u društvu u kome se nalazimo.