Identitluk

Kad danas u Bosni i Hercegovini čitamo eseje francuskog Libanonca Amina Maaloufa napisane prije dvadesetak godina, čine se tako inspirativni i na svakoj drugoj stranici imamo potrebu glasno se s autorom složiti.

Oni ubilački identiteti o kojima tako pronicljivo piše, ono smrtonosno reduciranje ljudskog identiteta na dvodimenzionalnu figuru kolektivnih pripadnosti koštalo nas je u ovoj zemlji jako mnogo. Štaviše, čini nam se da su u našem političkom i svakodnevnom životu okamenjene kategorije tih kolektivnih identiteta nekakva mitska bića koja nam ne daju slobodno disati, rasti i razvijati se. No, kako postaviti te mudre i inspirativne riječi na scenu? Scena je magični prostor koji ima svoje rituale i svoje zakonitosti, a jedna od najvažnijih je da s nje ne smijemo docirati, poučavati gledaoca kao dijete i učiti ga onome što treba misliti. Najzad – zar nije dvadesetogodišnje dociranje i uobličavanje mišljenja pojedinaca u skladu s interesima kolektivnih identiteta u ovoj zemlji i dovelo do onoga što nas smeta? Stoga smo se odlučili za postupak koji pripada teatru od samih njegovih starogrčkih početaka – persiflaže i ismijavanja negativnih pojava na koje želimo ukazati. Poznato je da teatar počinje s velikim tragičnim obredima, ali praktički istovremeno jedan Aristofan stvara maštovite i – danas bismo rekli – satirične komedije u kojima prokazuje loše osobine, najradije vlastodržaca i svih onih koji vode i uobličavaju ljudsku zajednicu. Vodili smo se uvjerenjem da zle i odbojne stvari gube svoje paralizirajuće dejstvo kad se od njih distanciramo i na dobar način ih ismijemo.

Kompletna struktura predstave nastala je kroz vođene improvizacije glumačkog ansambla. Ta grupa mladih ljudi iz Hrvatskog narodnog kazališta, Narodnog pozorišta i gostiju iz Tuzle, hrabro se uhvatila u koštac sa matricama i stereotipima kolektivnih identiteta koje (srećom!) u velikoj mjeri ne doživljavaju kao svoje – za razliku od nekih starijih generacija – ale koje im ništa manje od ostatka društva kroje kapu i cementiraju neveselu budućnost u današnjoj Bosni i Hercegovini. Igrali smo se, dakle, sa karikaturama i stereotipima nacionalista svih boja, sa dinamikom njihovih sukoba koji u trenu, posve pragmatično prelaze u saveze i sukobe trećeg, sa pokušajima međunarodne zajednice da unese osjećaj za dijalog i toleranciju ne baš uvijek dobro izabranim metodama ... Igrali smo se, ponavljam, i proces rada na ovoj predstavi je bio iskustvo zajedničke igre, istraživanja, s puno smijeha, ali i puno mozganja. Nadam se da ćemo i publiku uključiti u zajedničku radost igre, koja odagnava demone namrgođenih glava vođa s TV-a i njihovih stalnih refrena.

Tanja Miletić Oručević, rediteljica


RIJEČ DRAMATURGA

Slijedeći Amina Maaloufa i njegovu zbirku eseja „U ime identiteta“ ne samo kao neku vrstu tematskog nego i idejnog uporišta, predstava „Identitluk“ želi otvoreno upozoriti na opasnost od zamjene pojma identitet pojmom pripadnosti, kao opasne prakse koja najčešće dovodi do ratova, opasnih totalitarnih ideologija i terorizma. To je ono što Maalouf naziva „ubojiti identiteti“, odnosno svođenje identiteta na jednu jedini pripadnost koja ljude stavlja u netolerantan, sektaški, vladajući položaj, te ih često pretvara u samoubojice ili njihove zagovaratelje. Želimo još jednom p(r)okazati kako je taj pogled na svijet, po kojemu se treba i mora solidarizirati samo s „našima“ jer pripadaju našoj zajednici, a mlake među „nama“ treba kazniti ili ih barem odbaciti kao izdajnike, je zapravo supstrat i ne tako daleki eho ratova vođenih 90-tih godina prošlog stoljeća.

Kroz ovaj autorski projekt želimo podsjetiti kako je identitet dinamičan i nije dan jednom za svagda, te se izgrađuje i preobražava tijekom cijeloga života. Stoga smo u scenskoj realizaciji krenuli od osam likova – četiri ženska i četiri muška – koji se susreću na seminaru o dijalogu i toleranciji u organizaciji jedne međunarodne udruge. Tema seminara je zbirka eseja Amina Maaloufa „U ime identiteta“. Svako od sudionika pripremio je referat, odnosno monolog koji je proizašao iz vlastitog (ne)razumijevanja Maaloufove knjige. Njihove različite interpretacije otkrivaju ideološki profil svakoga od govornika, te nude poželjnu i nužnu diferencijaciju, ali jednako tako otvaraju prostor za produbljivanje scenske napetosti.

Riječ je o zahtjevnom, ali iznimno uzbudljivom istraživačkom procesu za glumce koji su kroz improvizaciju stvarali dijaloge, monologe i dramske situacije. Ovi su monolozi u dramaturškom smislu poslužili kao polazno višeglasje kojim je stvoren scenski svijet u kojemu su likovi unatoč svim formalnim spolnim, nacionalnim ili sociološkim razlikama, zapravo bolno slični u inzistiranju na kolektivističkim verzijama doživljaja svijeta. Takav konglomerat istosti ipak nudi mogućnost snažnog sukobljavanja, zatvaranja u skupine istomišljenika, izopćavanja usamljenijih i slabijih, ukatko konstantnu i efektnu uspostavu savezništava i neprijateljstava, koje se smjenjuju i zgušnjavaju u gusto, često afektirano, scensko zbivanje, u vidu novih zapleta koji proizilaze iz grupiranje onih sa sličnim motivima.

„Identitluk“ na iznimno satiričan i duhovit način progovara o našim etničkim i vjerskim antagonizmima, o kontaminiranosti velikim nacionalno-povijesnim naracijama, o zastrašujućem zadahu prošlog rata oko čijeg početka, tijeka i ishoda još uvijek ne možemo postići bilo kakav konsensus. Unatoč svim antagonizmima i razlikama u tematkom smislu, uzeti kao polazište u jednom teatarskom projektu zbirku eseja ovog kršćanskog Arapina s pariškom adresom, iz naše mostarske perspektive nedvojbeno znači graditi još jedan scenski most – most koji funkcionira „mostotvorno“ na više razina:

- Piščeva biografija: čovjek koji spaja dvije velike monoteističke religije, kao Arapin koji govori svetim jezikom Islama;

- Njegovo esejističko htijenje: duboka i humana opredijeljenost za razumijevanje arapskog svijeta i Zapada, koja se iznimno pozitivno i iscjeljujuće može reflektirati na BiH danas;

- Kazalište (Hrvatsko narodno pozorište u Mostaru) i (Narodno pozorište u Mostaru) pozorište: raditi ovakav projekt u još jednoj koprodukciji ove dvije teatarske kuće u Mostaru, znači nastaviti vjerovati da smo dostojni sljedbenici onog humanističkog i univerzalističkog načela koji čini srž Maaloufovog ne samo pisanja, nego sveukupnog intelektualnog djelovanja.

Dragan Komadina, dramaturg.


Narodno pozorište u Mostaru, Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, Studio za izvedbene umjetnosti.

Prema zbirci eseja Amina Maaloufa "U ime identiteta"

Autorski projekt Tanje Miletić Oručević i ansambla predstave

IDENTITLUK

Sezona: 2019/2020.
PREMIJERA: 20.12.2019.

Režija: Tanja Miletić Oručević
Dramaturgija: Dragan Komadina
Scenografija i kostimografija: Sabina Trnka
Muzika: Husein Oručević

Igraju:

  • Ajla Hamzić
  • Fatima Kazazić Obad
  • Amela Kreso
  • Ivo Krešić
  • Jelena Kordić Kuret
  • Nedim Malkočević
  • Dražen Pavlović
  • Ivan Skoko

Inscipijentica i suflerica: Elvisa Marić
Tehničko vodstvo: Azer Hadžiomerović
Majstor tona: Tarik Denjo
Majstor svjetla: Alem Denjo
Garderoberka: Šeća Ćušić
Rekviziterka: Hajrija Abudić
Dekorateri: Džemal Ćušić, Almir Kazazić
Stolarski radovi: Stojan Kačić
Šefica računovodstva: Aldijana Šteta
Administrativni radnik: Venisa Peco
Blagajnik: Ramo Salčin
Portir: Sabina Gubeljić
PR: Adna Mrgan

Izdavač: Javna ustanova Narodno pozorište u Mostaru; direktor: Almir Mujkanović


FOTO GALERIJA

 

View the embedded image gallery online at:
https://npm.ba/identitluk#sigProId8fd6090585

Kalendar događaja

Novembar
P U S Č P S N
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
Decembar
P U S Č P S N
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5