Heroj nacije

San o euforičnom načinu života

Reality televizija je žanr televizijskog programa koji dokumentira navodno neskriptirane situacije iz stvarnog života nepoznatih pojedinaca, a ne profesionalnih glumaca. Mreže i producenti pokušavaju uvjeriti gledaoce da uistinu gledaju realne scene, no očito je da nas jednostavno “bombardiraju” filmovima bez scenarija.

Gledaoci reality showa svjedoče previranjima, mržnji i nezadovoljstvu koje te emisije redovno promoviraju, stvaraju vezu s plastičnim likovima sa TV-a i razvijaju ljubav prema “luksuznom” načinu života reality zvijezda. Ukupni utjecaj tih emisija na društvo ogleda se u broju onih koji ih prate. Što više ljudi smatra ideje takvih emisija "normalnim", veći je i ukupni utjecaj. Reality televizija utječe na publiku manipulirajući njenim moralom koristeći "zabavnu" stvarnost koja generira neetične vrijednosti poput materijalizma, niskog samopoštovanja... Veliča zlostavljanje, uzdiže plitke osobnosti i promovira disfunkcionalne odnose.

Pogođenost društva tim emisijama ogleda se najjasnije u činjenici da gledaoci reality televizije zauzimaju stavove iz emisija i prenose ih drugima oko sebe u svakodnevnom životu. Televizija je moćan alat koji se koristi za komunikaciju s velikim brojem ljudi, a bezumna zabava i snovi o euforičnom načinu života postali su odraz vrijednosti društva.

Emir Spahić, umjetnički direktor

O herojima

Gradovi su oduvijek rađali svoje heroje. Oni su uzorni nosioci vrijednosti kojima se teži, vrijednosti koje uvijek kazuju o vremenu i mjestu kojem pripadaju.
Heroje više ne pravi podvig na ulici, sportskom terenu, svakodnevnom životu.
Oni se rađaju i umiru u televizijskom egzibicionizmu koji raspaljuje voajerske sklonosti pasivne mase koja sa bezbjedne distance posmatra pretakanje čovjekove intime u javnu sliku.
Unutarnji lomovi koji se događaju pojedincu postaju materijal za spektakl tv showa. Relativizirajući granice između onog što je stvarno i onoga što je televizijska manipulacija kao egzistencijalni model uspostavlja se apsurd u kojem je čovjek pretvoren u cirkusku rekvizitu.

Emir Balić

Prvi put sam rođen u Mostaru 1935. godine. Kad sam imao 16 godina, prvi put sam skočio sa Starog mosta, tada sam se prebio i tako sam se drugi put rodio – opet u Mostaru. S Mosta sam skočio više od hiljadu puta. Hiljadu i neki put zagrlio sam Neretvu, izbacujući njenu vodu. Svašta sam u životu bio – i kinooperater, i kaskader, i bokser, i padobranac, i logoraš i član Olimpijskog komiteta BiH. Prije svega, skakač laste. Prvi put sam poginuo 9. novembra 1993.
kada je HVO srušio Stari most. U Neretvu sam zadnji put skočio 1996, s mosta kojeg nije bilo... A iz poštovanja prema Starom, sa novog nikad nisam skočio.
Živim u Mostaru. Do kraja mog života.

Veležovi heroji

14. 5. 1986. FK Velež Mostar je po drugi put osvojio Kup Maršala Tita, a Rođeni su u to vrijeme igrali naljepši fudbal u Jugoslaviji. Napad Veleža bio je noćna mora za sve odbrane. Sejo Kajtaz sa jedne, Semir Tuce sa druge strane, a u sredini napada Predrag Jurić. Pravili su dar-mar. O njima su pjevali pjesme: „Kad po krilu krene Semir, drhtao je cijeli svemir. 
A da bude veća muka, pomažu mu Sejo i Juka.“ Protivnik u finalu bio je Ćirin Dinamo iz Zagreba koji je u polufinalu deklasirao Crvenu zvezdu sa visokih 4:0.
Utakmica se igrala u Beogradu, na stadionu JNA, pred 40.000 gledalaca. Iako je Dinamo bio blagi favorit pred sami početak utakmice, mašina za golove pod trenerskom palicom Duška Bajevića odigrala je perfektnu utakmicu. Rođeni su pobijedili sa 3:1. Mostarci su svojim herojima priredili veličanstven doček na stadionu Pod Bijelim Brijegom, a preko 20.000 navijača je pjevalo u jedan glas: “Procvjetala bijela lala, Velež nosi Kup Maršala.”

Narodno pozorište u Mostaru

Ivan M. Lalić

HEROJ NACIJE

Sezona: 2021/2022.
PREMIJERA: 23.09.2021.

Režiser: Goran Damjanac
Dramatizacija: Kemal Bašić
Scenografija: Azra Imamović, Goran Damjanac
Kompozitor: Albert Savić
Video segment: Karmen Obrdalj
Tehnika glasa: Milica Damjanac

Igraju:

• Saša Oručević
• Amela Kreso
• Dražen Pavlović
• Fatima Kazazić Obad
• Emir Spahić
• Vedran Vilogorac

Umjetnički direktor/rukovodilac sektora drame: Emir Spahić
Inscipijentica i suflerica: Elvisa Marić
Šef scene: Azer Hadžiomerović
Majstor tona: Tarik Denjo
Majstor svjetla: Alem Denjo
Garderoberka: Šeća Ćušić
Rekviziter: Miran Krpo
Dekorateri: Džemal Ćušić, Almir Kazazić
Stolarski radovi: Stojan Kačić

Organizacijsko i administrativno osoblje: Venisa Peco, Ramo Salčin, Dragica Suša, Majla Memić, Emina Kovačević

Lektor: Bea Balta-Manjgo
DTP: Studio nova vizija

Izdavač: Javna ustanova Narodno pozorište u Mostaru;
direktor: Almir Mujkanović

FOTO GALERIJA